Vijesti

Danas su u USK–u stvari dosta jednostavne: isuviše mnogo ljudi uopće ne radi ili nedovoljno radi u okružju dva tržišta rada: realni (privatni) sektor čiji se zaposlenici nalaze ni na nebu ni na zemlji ponude i potražnje i javni sektor čija radna mjesta politika čuva bolje od medvjeda.

Najveći dio onih koji su zaposleni u državnoj službi dobro su plaćeni, a drugi nisu s obzirom da su nezaposleni. Statistika bilježi da u USK-u radi 13.238, a prag biroa za zapošljavanje obija 45.899 nezaposlenih. Ti podaci pokazuju da je razina gospodarske aktivnosti u Kantonu suviše niska da bi se moglo govoriti o iole pristojnom životu. Taj stil života mijenja se samo korijenitom strukturalnom reformom, prije svega promjenom vlasničke strukture državnog kapitala. Preobražaj vlasničke strukture javnog sektora (javni sektor: preduzeća u vlasništvu države, javna uprava, obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita) obuhvata tri međusobno uslovljene promjene; okončanje privatizacije u javnim preduzećima, strukturalna reforma javnih preduzeća u kojima država ima upravljačka prava i reforma javne uprave. Smisao strukturalnih reformi nije štednja već uspostava makro-ekonomskih ravnoteža odnosno stvaranje suparničkog gospodarskog sustava koji bi privukli privatni kapital i investicije kako bi se privatnom gospodarstvu omogućio rast prihoda i zaposlenost ljudi. Strukturalni dijalog u preobražaju vlasništva iz državnog u privatno temelji se na tražnji: slabljenje piramide političke moći i odgovornosti za trošenje prema nižim razinama vlasti, promjena prakse upravljanja ljudskim resursima radi povećanja učinkovitosti zaposlenih, smanjenje uticaja države zbog maksimiziranja ekonomije (obrazovanje, zdravstvena zaštita), premještanje aktivnosti koje je ranije obavljala država u privatno upravljanje i to privatizacijom državnog kapitala. Jedan od pravaca usaglašene i usvojene Reformske agende, od svih nivoa vlasti u zemlji, jeste privatizacija državnog kapitala. Mada je, od usvajanja agende prošla jedna godina, u USK-u još svjetlo dana nije ugledao Akcioni plan i program (ciljevi, mjere, rokovi), temeljna strateška aktivnost kojom se modelira strukturalni dijalog u izvršenju reformske agende. Ili ne znaju šta i kako, ili nemaju vrijednost i kapacitet i izražaj volje; bilo kako bilo, umjesto zdušnog pregnuća i slamanja otpora zagovornika statusa qua, Vlada Izudina Saračevića otvorila je sezonu karađozijade u kojoj igra lutka europske priče, a strukturalni dijalog ostavila je na čekanje, iz samo njima poznatih razloga, zbog čega kolabiraju nezaposleni i ostali u stanju socijalne potrebe. Već dugo je privatizacija u nas prijeporno pitanje i politički veoma teška tema. Međutim, ako želimo izaći iz recesije i suočiti se s tržištem znanja, rada i kapitala, tada je strukturalni dijalog prvorazredni instrumenat povećanja učinkovitosti ekonomije i rak rana ukorijenjenog socijalističkog načina mišljenja. U Kantonu i lokalnoj zajednici postoji golema potreba i prostor za obnovu i razvoj, sniženje cijena i troškova kroz privatizaciju i druge oblike partnerstva s privatnom inicijativom. Razvojna je šansa skinuti sa financijskog i fiskalnog tereta (s jasala budžeta, reklo bi se u nas) sve što nije strateški interes, a koje valja prepoznati i iskoristiti radi bržeg rasta privatnog sektora. Zbog toga je, logično i nadasve ekonomski opravdano zadržati u državnom vlasništvu one dijelove javne ekonomije koji predstavljaju infrastrukturu i imaju strateški interes, a sve ostalo tenderom, slobodnom pogodbom ili aukcijom prepustiti privatnom poduzetništvu. Javna dobra: energija, šume, vode, telekomunikacije ne treba privatizirati, jer te javne korporacije strateški su interes države. Sve ostalo u većinskom vlasništvu države, što stvara neravnotežu između realne (privatne) ekonomije i javne potrošnje treba promijeniti vlasništvo. Smisao promjene vlasničke strukture jeste težnja uspostave ravnoteže na relaciji javni – realni sektor. Ova ravnoteža se postiže kada privatni gospodarski kapacitet svojim radom i prihodima može kvalitetno financirati javnu potrošnju. Kako je balans između ova dva područja djelovanja jako udaljen potrebno ga je u procesu uspostaviti. A za to je potreban strukturalni dijalog (strukturalna reforma). Evo dva primjera strukturalnog dijaloga. Univerzitet u Bihaću i javni mediji TVUSK-a, USN „Krajina“ korisnici su budžeta. Prvi se pod zaštitnim kišobranom kolektivnog ugovora, a drugi preživljava na grantu kokuznog budžeta. Primjer 1. Reforma visokog obrazovanja. Ulaganje u visoko obrazovanje strateški je interes. Bez smišljenog planiranog i projektovanog ulaganja u Univerzitet nije moguća obnova i rast gospodarstva u USK–u. Iz godine u godinu ova akademska zajednica osnivaču fakturiše gubitak (u 2014. iznosio je 1,5 miliona maraka) koji se pokriva iz kreditnih sredstava. Kako Kanton u dogledno vrijeme nije u mogućnosti osigurati kvalitetno financiranje (radi se o 16 do 18 miliona maraka na godišnjem nivou) u reformi se ukazala potreba reorganizacije ove visokoškolske institucije na osnovi analize troškova i prihoda (cost benefit analysis) zbog veće kvalitete nastavnog procesa, znanstvenog istraživanja, konkurentnosti i saradnje sa privredom. Cilj strukturalne reforme visokog obrazovanja je odrediti budućnost. U procesu preoblikovanja valja dati prednost inženjerskim tehnologijama, odnosno podržati studije koje će pokrenuti start–up (vlastiti biznis). U tom pogledu moguća su četiri modela: da Univerzitet radi kao javni ili samostalni, da se humanistički fakulteti (pravo, ekonomija, prosvjeta) vežu za druge univerzitete u zemlji ili rekonstruiraju u privatni i/ili da se ukinu i otvore novi javno-privatni tehnički fakulteti. Primjer 2. Promjena vlasničke strukture medija. Mediji u državnoj/javnoj svojini nisu mediji u izvornom profesionalnom značenju tog pojma već prćija populističkih lokalnih političara i tajkuna, gdje su neznanje, poltronstvo i manjak istraživanja i kritike odavno default režima rada. Državu valja izvući iz ovog prostora i osloboditi budžet izdatka 2 miliona maraka, na način da se promijeni vlasništvo, proda kapital medija koji je u vlasništvu države. Ako privatizacija ne uspije postupak prodaje kapitala se obustavlja i njihov kapital se privatizuje prijenosom akcija zaposlenima bez naknade. U slučaju da zaposleni ne prihvate prijenos akcija, medij prestaje da postoji i briše se iz Registra. Ekonomija USK–a, kao uostalom i ekonomija naše zemlje deset godina je u slobodnom padu koji je posljedica loših strukturalnih odluka svih vlada do sada. Zato onog dana kada u Akcionom planu pronađem jasan program mjera provodivosti i kada u ljudima koji bi ih trebali provoditi prepoznam trag hrabrosti i znanja nužno da se napravi iskorak u preobražaju vlasničke strukture, hoću vjerovati da Kanton konačno izlazi iz razdoblja nazadovanja. Program reforme, koji će vjerovatno uskoro Vlada predstaviti javnosti, ako bude napisan tako da ne rješava uzroke, nego ublažava posljedice i nikoga ne obavezuje onda će to biti prazan hod i dokaz da se odustalo od provedbe reformske agende.

Reformske teme

Blog

Vijesti