Vijesti

Tridesetšestogodišnji Mustafa Čohadžić iz Fojnice, po zanimanju produkt dizajner koji radi za brend Gazzda iz Sarajeva, jedan je od nekoliko svjetski priznatih bh. dizajnera namještaja. Stolica Simpla je njegov studentski rad nagrađen na Mikser festivalu u Beogradu u kategoriji Mladi dizajneri Balkana, a za vješalicu Hook dobitnik je prestižne IF nagrade za 2016. godinu. Njegovi ostali značajni radovi su studentski rad umivaonik UNO i barska stolica Leina. Mustafin put profesionalne izgradnje i uspjeha može da se predstavi sljedećim redoslijedom: gimnazija, izučavanje zanata, studij dizajna, priznanja.

Osnovnu školu i gimnaziju sam završio u Fojnici. Poslije srednje škole učio sam stolarski zanat u porodičnoj radionici, gdje sam zavolio drvo kao materijal i uživao u izradi namještaja. Poslije osam godina rada kao stolar poželio sam da proširim znanje. Logičan slijed je bio da upišem Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za produkt dizajn.

Mustafa je jedan semestar, kroz organizovanu razmjenu studenata, učio tehnologiju drveta na University of Life Sciences u Poznanju u Poljskoj.

Moje iskustvo iz Poljske je generalno pozitivno. Teorija i praksa su ravnopravno zastupljeni. Učionice imaju svu potrebnu opremu i svaki pojedinac dobija priliku da svoje znanje i vještine testira kroz praktičan rad. Veliki broj studenata iz cijelog svijeta dolazi tu i razmjenjuje iskustva i znanje, upoznaju kulturu i jezik i sklapaju nova prijateljstva. Svakom mladom čovjeku bih preporučio da se uključi u program razmjene studenata jer je to nezaboravno iskustvo. 

Studirati na likovnoj akademiji za Mustafu je bilo kao da živi svoj san. Tu se upoznao sa historijom dizajna, fotografijom, materijalima i savremenim tokovima u oblikovanju.

Zanat mi je pomogao da realizujem svoje ideje, a teorijsko znanje da budem u duhu vremena u kojem živimo. Kroz formalno ili neformalno obrazovanje trebamo da mjerimo naše sposobnosti i otkrivamo svoje sklonosti prema određenim poljima kojima se želimo posvetiti u profesionalnom životu. Svoju sklonost prema dizajnu nisam otkrio kroz formalno obrazovanje, jer nisam imao priliku da kroz srednju školu učim o tome. Tek kroz zanat pronalazim ljubav prema oblikovanju i izradi namještaja od drveta. Danas kroz rad koristim jednako i formalno i neformalno obrazovanje koje sam stekao. Jedno nadopunjuje drugo i taj spoj mi pomaže da budem uspješan dizajner. Znanje se stiče vremenom, a ljubav prema nekom zanimanju je urođena, samo je treba pronaći.

Poslije završene gimnazije nije bio siguran kojom profesijom želi da se bavi. Upisao se na kriminalistiku, ali je ubrzo shvatio da to nije poziv za njega.

Pošto je moj otac imao stolarsku radionicu i zbog moje neodlučnosti počeo sam da radim kao stolar. Tek kroz upoznavanje zanata i praktičnog rada zavolio sam taj posao i tražio nova znanja. Zanati generalno nisu popularni, pa tako ni ja nisam želio da postanem stolar, ali vremenom sam shvatio da zanat otvara mogućnosti za napredovanje. Mislim da približavanje zanata formalnom obrazovanju i rad na promociji zvanja zanatlije (majstora) može doprinijeti da se kroz praksu profilišu talentirani mladi ljudi koji bi nastavili svoje obrazovanje na visokoškolskim ustanovama. 

Kvalitetan nastavni plan i program i osposobljeni nastavnici, uz iskrenu podršku šire društvene zajednice, po mišljenju Mustafe, mogu dugoročno donijeti pozitivne rezultate.

Obrazovni sistem treba da je usluga pojedincu a ne obratno, te zato mislim da nastavnik kroz osnovnu i srednju školu treba da bude sposoban da prepozna, prati i usmjerava pojedinca. Učenici nekada nisu ni svjesni da imaju talenat za određena zvanja i tu sistem, odnosno nastavnik, treba pomoći u razvoju. Srce obrazovnog sistema jeste plan i program koji je kroz moje iskustvo u većini slučajeva ispunjavanje forme, a ne suštine.

Nagrade i priznanja su za Mustafu, osim što daju potrebnu energiju za nastavak, samo potvrda da je izabrao ispravan put.

Ines Haskić/Školegijum

Reformske teme

Blog

Vijesti