Odgovorna agenda

BiH se Reformskom agendom obavezala na sprovođenje velikog broja mjera koje se tiču unapređenja poslovnog ambijenta. Branimir Muidža je predsjednik Vijeća stranih investitora u BiH, i generalni direktor Tvornice cementa Kakanj, koja je rijetki primjer uspješne privatizacije i društveno odgovorne kompanije. Zato je gospodin Muidža idealan sagovornik na teme koje se tiču poslovanja u zahtjevnom bh. ambijentu i reformi koje institucije provode u cilju poboljšanja trenutne situacije.

Odgovorna agenda: U posljednjih nekoliko godina strane investicije u BiH su u opadanju. Podaci Vijeća stranih investitora čiji ste predsjednik pokazuju da 71% investitora smatra da je poslovni ambijent vrlo nepredvidiv. Koji su glavni uzroci ovakvog stanja?

Branimir Muidža: Činjenica je da je u posljednjih nekoliko godina evidentan nepovoljan trend kretanja razine stranih direktnih investicija. Iako još uvijek nisu publicirani podaci za prethodnu godinu ne očekujemo značajnu promjenu trenda i razina investicija.

U pitanju je niz faktora koji utiču na smanjenje stranih investicija u BiH. Nestabilna politička situacija definitivno ne pospješuje dolazak novih investicija jer svaki investitor traži stabilnost kako bi mogao dugoročno planirati. A samo uređenje BiH uzrokuje prekomjernu administraciju koja se i dalje nezaustavljivo širi na različitim nivoima bez jasnih razgraničenja ovlasti i odgovornosti što uzrokuje njenu neefikasnost. Potrebno je konstantno imati na umu da privlačenje stranih investitora mora da prati dosljedno sprovođenje započetih reformi u zemlji. Također, nužno je postojećim poslodavcima stvoriti uslove za reinvestiranje, rast i nova zapošljavanja.

Odgovorna agenda: Reformska agenda podrazumijeva i poboljšanje poslovnog ambijenta u BiH. Kako ocjenjujete dosadašnji tok reformi, i da li očekujete neke važne reforme na ovom polju u 2017. godini?

Branimir Muidža: Smatram da bi implementacija mogla i trebala ići brže, hrabrije, uz konkretnije i odlučnije mjere, za što je potrebno postojanje političke volje. U narednom periodu očekujemo reformu u oblasti korporativnog prava u skladu sa standardima EU i zahtjevima globalnog tržišta, zatim donošenje adekvatnog zakonodavnog okvira u oblasti koncesija i javno-privatnog partnerstva, korigovanje poreske politike u cilju podsticanja rasta realnog sektora, i na kraju aktivnosti u pogledu jačanja vladavine prava što je preduslov za uspješnu implementaciju Reformske agende.

Što se tiče reforme iz oblasti doprinosa i poreza na dohodak smatram da ona predstavlja jednu od najkomplikovanijih reformi i zahtjeva više vremena po pitanju pripreme i realizacije. Činjenica je da kompanije plaćaju relativno visoka bruto davanja, a radnici iz toga dobivaju niske neto plaće, te da ta velika razlika između bruto i neto uglavnom odlazi u neefikasan birokratski aparat.  Nužno je, zajedničkim naporima svih socijalnih partnera, usvojiti zakonska rješenja i amandmane kojima će se smanjiti doprinosi iz plaća, kako bi se nivelisalo opterećenje za privrednike i kako bismo, u konačnici, imali sprovedbu reforme kojom je predviđeno da svaka izmjena porezne legislative bude najmanje neutralnog karaktera, odnosno da se za iznos svih osiguranih finansijskih sredstava ekvivalentno umanje doprinosi. Smatram da bi i radnici i poslodavci, ali i država, imali puno više koristi kada bi se taj raspon, odnosno porezni pritisak smanjio kako bi radnici imali viša primanja i bolji standard, čime bi se povećala potrošnja, što pogoduje poticaju poslovanja, dok bi poslodavci imali niže troškove poslovanja, pa bi bili konkurentniji, mogli zapošljavati više ljudi. Samim tim prihodi budžeta bi ostali nepromijenjeni, a sa privrednim rastom, možda čak i uvećani. Mislim da se oko ovakve postavke mogu složiti i radnici i poslodavci. Dodatno opterećenje realnog sektora, bilo poslodavaca ili radnika, je u svakom slučaju neprihvatljivo i neće rezultirati poboljšanjem poslovnog ambijenta niti privrednim rastom.

Odgovorna agenda: Dobijanje različitih dozvola potrebnih za poslovanje (građevinskih, urbanističkih) je obično dugotrajan proces koji usporava poslovne operacije, što otežava poslovanje kompanijama koje na tržištu moraju djelovati u kratkim vremenskim rokovima. Kakva su vaša iskustva?

Branimir Muidža: BiH je kompleksna sredina kako za život, tako i za poslovanje. U skladu sa izvještajem Svjetske banke „Doing Business 2017“, BiH se nalazi na 170. mjestu po jednostavnosti postupka i brzini dobivanja građevinskih dozvola. Razlozi za ovo su prije svega nedovoljan napredak BiH u izmjeni zakonskih propisa koji regulišu ovu oblast, te istovremeni progres drugih zemalja u ovoj oblasti. Također, zakonske izmjene koje su izvršene u ovoj oblasti u proteklih par godina nisu na adekvatan način propraćene u praksi, naročito u pogledu efikasnosti i brzine izdavanja građevinskih dozvola. Kao rezultat svega imamo činjenicu da je za dobijanje građevinske dozvole u BiH potrebno završiti 15 postupaka koji traju 184 dana (u praksi je to mnogo duže), a ukupni troškovi iznose više od 100 hiljada KM. Tako je npr. za priključenje na struju potrebno završiti osam procedura, a za priključak se čeka 125 dana. Krajnje je nelogično i zabrinjavajuće da na određene dozvole čekamo između šest i 18 mjeseci sa potpuno urednom dokumentacijom i za razvojne i okolinske projekte, pa tako često duže čekamo dozvolu nego što traje izgradnja nekog objekta ili realizacija neke investicije. Jednostavno se taj proces treba skratiti, jer dok se u BiH toliko dugo čekaju dozvole, negdje drugdje se već počinje ostvarivati povrat na investiciju.

Odgovorna agenda: Tvornica cementa Kakanj jedan je od rijetko uspješnih primjera privatizacije u BiH. Bosnu i Hercegovinu čeka nastavak privatizacije, odnosno proces je već nastavljen. Koji je recept za uspješnu privatizaciju iz Vašeg iskustva?

Branimir Muidža: Za uspješnost privatizacije veoma je važno da je proces jasan i transparentan. Mi smo na jedan način imali veliku prednost jer smo bili pilot projekat velike privatizacije tako da su sve oči bile uprte u ovaj proces za koji je bilo važno za sve zainteresirane strane da se odvija u najboljem mogućem smjeru. Sva pravila jednako su se primjenjivala na sve učesnike natječaja, što je u konačnici HeidelbergCementu donijelo pobjedu jer je ponudio najbolje uslove investiranja i brige za radnike.

Od 2000. godine do danas, Tvornica cementa Kakanj uložila je oko 200 miliona KM u modernizaciju, širenje i unapređenje poslovanja, i zaštitu okoliša. Svi projekti koje Tvornica cementa implementira su projekti koji se rade kako bi se unaprijedila kvaliteta života u Općini Kakanj, i uspješno zadržao epitet jednog od najrazvijenijih gradova u Bosni i Hercegovini. Ukupna ugovorena obaveza investiranja u Tvornicu cementa Kakanj iznosila je oko 100 miliona KM i u prvih deset godina ta ugovorna obaveza je u potpunosti ispunjena, odnosno čak i premašena za više od 60 posto. To ukazuje na ozbiljnost i opredijeljenost strateškog partnera HeidelbergCementa da poštuje sve svoje obaveze i razvija poslovanje.

Odgovorna agenda: Vaša kompanija je poznata i po odgovornom odnosu prema okolini, nastojanjima da u najvećoj mogućoj mjeri smanji emisije prašine i drugih štetnih efekata po prirodu. Koja je Vaša motivacija za takav odnos prema lokalnoj zajednici? Kako da dođemo do toga da i brojne druge fabrike urade isto?

Branimir Muidža: Naše cjelokupno poslovanje bazira se na održivom razvoju, a to u suštini znači da bez napretka zajednice i okoline ni naša kompanija ne može napredovati. A naša lokalna zajednica može biti ponosna što u svome susjedstvu ima savremenoga i ekološki osviještenog poslodavca i proizvođača cementa kakav je TCK, koji svojim pozitivnim imidžom promovira i općinu Kakanj, pa i cijelu državu.

Od dana privatizacije do danas, investiranje u TCK je kontinuirano, i to je recept za dugoročno i stabilno poslovanje. Stalno pronalazimo nove mogućnosti i nove načine da unaprijedimo proizvodnju tako da bude po mjeri čovjeka, odnosno da svaka investicija kojom unapređujemo naša postrojenja bude u skladu sa najboljim dostupnim tehnologijama koje primarno imaju zadatak zaštititi čovjeka i okoliš.

Neophodno je obezbijediti sredstva kako bi se planirana investiranja mogla nesmetano odvijati, a to se opet postiže stabilnim održavanjem visokog nivoa kvalitete, te dobrom organizacijom troškova. Veoma je važno da zaposlenici imaju jasnu sliku šta se postiže stalnim zalaganjem i da su za to adekvatno nagrađeni. Kada se ti faktori spoje, vrijednost proizvoda i kompanije znatno se diže iznad konkurencije što obezbjeđuje stabilan prihod. To je ciklus kojem trebaju da teže svi proizvođači jer je to jedini pravi način za napredak ne samo kompanije nego društva u cjelini.

Odgovorna agenda: Veoma mali broj mladih ljudi u BiH se odlučuje za preduzetništvo i vođenje sopstvenog biznisa. Iz Vaše perspektive, šta vlasti trebaju učiniti da omoguće mladima da bez straha započnu realizaciju svojih poslovnih ideja? Mogu li uspješne kompanije pomoći mladima?

Branimir Muidža: Broj nezaposlenih bi sigurno bio smanjen kada bi vlasti sistemski više radile na promociji poduzetništva i samozapošljavanja, te kada bi ljudi u svim dijelovima BiH bili upoznati sa mogućnostima za razvoj preduzetništva uz adekvatnu podršku od strane države. Poznato je da međunarodna zajednica kroz brojne projekte na različite načine podstiče preduzetništvo. Ministarstva i vlade pojedinih kantona, kao npr. Kantona Sarajevo, također kroz svoje programe pomažu započinjanje biznisa. S druge strane, svjedoci smo da je javni sektor najveći i najprestižniji poslodavac u BiH. Stoga ne čudi podatak da, prema nekim istraživanjima, 75% mladih ljudi želi da radi u javnom sektoru. Mišljenja sam da takva percepcija treba da se mijenja i mi aktivno zagovaramo i promovišemo rad u realnom sektoru u svakoj prilici. Vlasti bi svakako trebale pojednostaviti administraciju za osnivanje kompanija,  kao i razmotriti mogućnost davanja podsticaja za započinjanje biznisa, tj. oslobađanje od određenih nameta za preduzetnike, odnosno start up-e.

Ono što bi naš obrazovni sistem svakako trebao da promoviše i podstiče je rad u privatnom sektoru naspram rada u javnom, te suradnju privrede sa srednjim školama i univerzitetima kroz mogućnost dualnog obrazovanja. Uspješne kompanije svojim poslovanjem u BiH doprinose stvaranju infrastrukture za podizanje inovativnog kapaciteta industrija i razvoj poduzetničkih zona, tehnoloških parkova, istraživačko-razvojnih centara. Postojanje velikih igrača na tržištu dovelo je i do prelivanja znanja (know-how) i tehnoloških inovacija, što podstiče konkurentnost kompanija da bi opstali na tržištu, a čime se povećava kvalitet, produktivnost i raznovrsnost proizvoda lokalnih proizvođača. Ohrabruje činjenica da raste broj novih firmi, te da lokalna ekonomija postaje potentnija, okretnija i tehnološki naprednija.

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Centra za politike i upravljanje. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. CPU zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Reformske teme

Blog

Odgovorna agenda na Facebook-u