Odgovorna agenda

Poslovni ambijent u BiH je daleko od idealnog, ali i u takvom ambijentu postoje kompanije koje uspijevaju zahvaljujući upornosti, znanju i pozitivnoj energiji. Ovo je jedna takva uspješna priča sa osvrtom na probleme realnog sektora. Ovo je priča o Networks-u, ispričana kroz razgovor sa suosnivačem Edinom Mehićem. Networks je poduzetnički i inovacijski centar iz Sarajeva, otvoren prije nešto više od godinu dana. Cilj centra je da pruži prostor i mogućnosti mladim i inovatnim ljudima da razviju svoje ideje, ali i postojećim kompanijama da inoviraju svoje poslovanje.

Odgovorna agenda: Na kakve ste prepreke nailazili prilikom pokretanja biznisa u BiH?

Edin Mehić: Ljudima bilo gdje u svijetu nikada nije dovoljno dobra administracija koja će olakšati proces registracije firmi, osim možda u Švedskoj gdje se putem Interneta može upaliti i ugasiti firma. Nisam zadovoljan, ali smo mi poduzetnici po prirodi ljudi koji traže rješenja, nađemo način da funkcionišemo čak i u ovako haotičnom sistemu. To jeste veliki, užasan problem koji nam oduzima puno energije, ali nije najveći problem sa kojim se suočavaju poduzetnici u BiH.  

Odgovorna agenda: Vijeće ministara je nedavno usvojilo prijedlog za uspostavljanje Ureda za nadzor i akreditaciju ovjerilaca koji je propisan Zakonom o elektronskom potpisu još 2006. godine. Ovo znači da se otvara put elektronskoj upravi, tj. sve većem broju elektronskih usluga za buduće poduzetnike. Kako ovo komentarišete i da li mislite da će se ovime motivisati poduzetnici?

Edin Mehić: Mislim da bilo kakva zakonska promjena neće dovesti do većeg broja poduzetnika, ali će omogućiti da ljudi koji jesu poduzetnici to i ostanu. Kao neko ko je poduzetnik i vlasnik više firmi, živim za taj dan kada ću moći elektronskim putem registrirati firmu, ugasiti je, prenijeti udjele i sl. U 21. vijeku treba imati elektronska rješenja za takve administrativne poslove. Ovo ne govorim zato što želim da se smanji broj ljudi u administraciji, već zato što mislim da ako već imamo te ljude, oni mogu raditi neke smislenije poslove. U nizu država je to već moguće uraditi, pa ne znam zašto su kod nas i dalje pečat i potpis najrelevantnija stvar na svijetu. Nadam se da je ovaj nastavak procesa vezan za elektronski potpis pokazatelj da imamo neke pomake i da ćemo ispuniti međunarodne standarde.

Odgovorna agenda: Smatrate li da je kapital dostupan građanima za realiziranje poslovnih ideja u BiH? Jesu li vlasti uradile dovoljno na ovom polju? Smatrate li da su banke kroz finansijsko tržište odigrale značajnu ulogu u privrednom razvoju i postoje li drugi načini dolaska do početnog kapitala za poslovanje?

Edin Mehić: Otežan pristup početnom kapitalu je glavni razlog što nema više poduzetnika u BiH. Banke su dobro uradile za postojeće firme, pa tako nije problem dobiti kredit ako ste dobra firma i dobro poslujete. Programi koje Vlada trenutno implementira u vidu kreditno garantnih fondova u principu najčešće koriste već postojeće firme, što isključuje sve firme kojima se mi želimo baviti. To isključuje čitav niz ljudi koji će pokretati male, inovativne kompanije – startup-ove za koje ja smatram da su budućnost BiH. Upravo tu je smisao postojanja Networks-a: dovoljno je da dođeš samo sa idejom i da ovdje imaš sve uslove, prostor, ljude, čak i finansijska sredstva.

Kad me ljudi pitaju šta je startup, ja im kažem: ako vidite jedan automobil, on se sastoji od nekih 200 startup-ova, tj. ono što podrazumijevamo normalnim stvarima jeste sadržano u malim, inovatnim firmama. Ne trebamo milion kompanija, dovoljno je 100 kompanija da promijeni ovu zemlju. Ne možemo na svim tržištima igrati utakmicu, igramo je već u nekim industrijama: autodjelova, namještaja, IT, ali to treba proširiti na puno veći krug ljudi. A to ćemo proširiti ako im omogućimo pristup kapitalu, to je broj jedan. Ovo podrazumijeva da država investira određene pare, jer će to iskoristiti ljudi koji će napraviti, recimo, novi Skype, i zaposliti stotinu drugih ljudi.

Odgovorna agenda: Nakon godinu dana od osnivanja Networks-a, kako vidite poduzetnički potencijal u BiH? Da li ste zadovoljni brojem mladih ljudi koji su iskoristili mogućnosti koje im pruža centar, i na koji način ih centar podstiče da razvijaju svoje ideje?

Edin Mehić: U jednom prethodnom intervjuu rekao sam da Sarajevo ima preko 60000 studenata a skoro nula startup-ova, ali ja kao ludi poduzetnik to vidim kao priliku. Da, imamo puno mladih nezaposlenih ljudi, ali ja mislim da su oni najveći resurs. Mi se trudimo upravo kroz Networks da pokažemo vjeru u mlade ljude koji mogu promijeniti stvari i dugoročno želimo da nam se vrati ono što smo investirali, ali smo svjesni da je ovo investicija koja se ne vraća tako brzo. Prošli smo prvi startup ciklus, i imamo sjajne rezultate. Za samo 6 mjeseci, ljudi koji su došli samo sa idejom ovdje, napravili su rješenja koja se koriste u nekoliko zemalja, i na nekoliko kontinenata. Najgore što vam se može desiti u Networks-u je da dobijete najbolju ponudu za posao, jer nas često obilaze direktori firmi i dijele svoje vizitke. Važno je da ne čekate na posao već da ga sami sebi stvorite. Ako ste nešto radili, to će poslodavci cijeniti, čak iako je najluđa startup ideja, ideja koja nije uspjela.

Odgovorna agenda: Kada jednom započnu poslovanje, poduzetnici nailaze na nove izazove u finansijskom smislu. Uzevši u obzir da su u BiH poslovni rizici značajni a inicijalni troškovi visoki, kako Networks pomaže postojećim kompanijama da uspiju na ovakvom tržištu?

Edin Mehić: Najveći problem je, kao što smo već istakli, finansiranje i što zbog malog tržišta kod nas još uvijek nema toliko finansijskih institucija koje bi ulagale u male firme (ceed fondovi i sl.). Ja ne mogu dočekati narednih 10 godina kada će sve te institucije doći u region i u BiH. Te finansijske institucije pomažu malim firmama tako što ulažu u njih, bez kredita, ali uzimaju dio vlasništva firme. Onda pokušavaju ili prodati te male firme velikim firmama ili dovesti ih na berzu. U 95% slučajeva male firme završe u vlasništvu velikih firmi. Mi u BiH smatramo da možemo napraviti inovaciju tako što ćemo puno brže prodavati male startup-ove bez posrednika (kao što su ceed fondovi) velikim firmama. Mi već imamo saradnju sa velikim firmama, i u samoj zgradi imamo nekoliko velikih kompanija koje razvijaju svoja rješenja, aplikacije koje žele koristiti globalno. E onda smo shvatili ako ovim velikim firmama to treba, onda zamislite koliko domaćim velikim firmama to treba. Prvi korak je konferencija Sarajevo unlimited koju smo radili u novembru ove godine, gdje smo prezentirali velikim kompanijama rješenja startup-ova. Ljudi iz velikih kompanija su bili iznenađeni kvalitetom prezentovanih rješenja, ideja, prototipa koji već funkcionišu negdje. Mislim da dizanje standarda i ozbiljno shvatanje startup-ova i njihovih inovativnih rješenja od strane velikih firmi može napraviti revoluciju. Tako da je naš naredni korak da puno agresivnije idemo prema velikim firmama, da se one uključe u startup revoluciju. Velike i male kompanije moraju postati najbolji prijatelji i to što prije.

Odgovorna agenda: U BiH istraživanja jasno pokazuju da mladi preferiraju posao u javnom u odnosu na posao u privatnom sektoru. Šta mislite, koji su glavni razlozi za takvu percepciju posla u privatnom sektoru i šta kao društvo trebamo uraditi da se ona promijeni?

Edin Mehić: Mislim da postoji samo jedan pokazatelj uspjeha u društvu, a to je broj poduzetnika po glavi stanovnika. Jako mali broj ljudi se kod nas odlučuje za poduzetništvo, 75% mladih ljudi želi da radi u državnom sektoru i to su jako žalosni pokazatelji. Kao društvo moramo hrabriti ljude koji žele biti poduzetnici, a nikako ih ismijavati. I mi smo kao poduzetnici krivi, jer moramo više pričati o svojim uspjesima. Kao društvo moramo raditi na tome da imamo više slobode. Problem je i u roditeljima koji moraju shvatiti da je najnesigurnije tražiti posao u javnoj upravi, jako ih je malo, teško ih je dobiti, puno se vremena izgubi. Ako žele djetetu najbolje, neka mu pomognu da se osamostali. To je problem mentaliteta cijele Istočne Evrope, previše brinemo o djeci, previše im dajemo na pladnju. Problem je i u obrazovnom sistemu koji je napravljen za ljude koji treba da budu dio sistema, specijalizovani za nešto, a to je vrijeme prošlo. Obrazovni sistem treba mijenjati, ja bih im postavio pitanje: šta je cilj toga što radite? Da li edukujete ljude koji su sposobni da mijenjaju, unapređuju društvo, ili poslušnike koji će tražiti posao u državnoj upravi? Ljudi u obrazovanju moraju sebi odgovoriti na to pitanje. Poduzetnik je bilo ko, ne samo onaj ko ima svoju firmu i radi za profit. Poduzetnik je i učitelj u školi, jer on poduzima i mijenja stvari, zato mi se sviđa riječ poduzetništvo.

  • 1Q5A3202
  • 1Q5A4144
  • IMG_0564
  • IMG_0571
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Centra za politike i upravljanje. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. CPU zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.

Reformske teme

Blog

Odgovorna agenda na Facebook-u