ReHub

Pronalaženje posla je sve samo ne lako za ljude u Bosni i Hercegovini (BiH). Spor ekonomski rast rezultira u slabijoj dinamici otvaranja radnih mjesta što, opet, posljeduje veoma ograničenim prilikama za tražioce posla. Sa druge strane, tektonske promjene u ekonomskom okruženju i politikama koje su se odigrale tokom 1990-ih i 2000-ih godina – među kojima je deindustrijalizacija i kolaps preduzeća i privrednih giganata u vlasništvu države, koji su zapošljavali veliki broj nisko i srednje kvalifikovanih radnika u bivšoj Jugoslaviji – završile su ogromnim viškom teško zapošljive radne snage. Stvoren je izrazit strukturalni disbalans na tržištu rada, imajući u vidu činjenicu da većina ovih radnika nije mogla da pronađe posao koji bi odgovarao njihovim vještinama i sposobnostima, a zbog čega su, u konačnici, postajali dugoročno nezaposleni.

Izbori su završili i vrijeme je pregovora oko koalicionih vlasti, te je izgledno da će se one prvo formirati na kantonalnom nivou, na kom je obrazovanje jedna od najvažnijih nadležnosti. Odmah nakon formiranja vlasti, dvanaest obrazovnih sistema u BiH mora pripremiti konkretne reformske zahvate. Stoga je Centar za politike i upravljanje kreirao set od 10+ mjera – koraka koji do naredne godine obrazovanje u BiH mogu učiniti boljim.

Prema makroekonomskom scenariju Međunarodnog monetarnog fonda objavljenom u februaru 2018. godine, za ostvarenje projekcija ekonomskog rasta u naredne tri godine nužno je da BiH postigne nivo javnih investicija od oko 6,9 milijardi KM, odnosno 1,8 milijardi u 2018., 2,3 milijarde u 2019., te 2,8 milijardi u 2020. godini.

Povećanje transparentnosti i odgovornosti u postupcima javnih nabavki je izuzetno važno za BiH, imajući u vidu činjenicu da je u 2016. godini ukupna vrijednost dodijeljenih ugovora bila skoro 2 i po milijarde KM, ili 7,84% BDP u istoj godini. Ovim novcem poreskih obveznika se sklapaju ugovori koji treba da unaprijede javnu infrastrukturu i javne usluge, ali se zbog netransparentnosti procedura i blagih kazni za prekršioce često dešavaju nepravilnosti koje za posljedicu imaju kašnjenje sa početkom ili završetkom ugovornih poslova, te manjim kvalitetom javnih radova i pruženih usluga. Na koncu, sporo provođenje javnih investicija utiče negativno na rast BDP-a.

Znaš li koliko tvog novca je uplaćeno za tvoje socijalno osiguranje prošlog mjeseca? Ako je odgovor „Ne znam!“, onda je vrlo važno da pročitaš ovaj tekst.

Od komunalne privrede, preko transporta, sve do građevinarstva, trgovine i industrijske proizvodnje, godinama su pred našim očima, jedna po jedna, u finansijske probleme i beskonačne stečajne postupke ulazile javne kompanije. Istovremeno, dok su nesposobna i nerijetko maliciozna upravljačka tijela  javne kompanije uništavala iznutra, vlasti su ih zbog kupovine socijalnog mira tretirale potpuno drugačije od privatnih, pa su one kroz godine nataložile značajan poreski dug, dok su mnogi njihovi radnici i danas u problemu sa uvezivanjem radnog staža i ostvarivanjem prava na penziju.

Ja se ne plašim kodiranja.
Thomas Hendrik Ilves, bivši predsjednik Estonije

Dva su ključna faktora Estoniju, nekadašnju zemlju „zatočenicu” iza željezne zavjese, danas učinile rajskim vrtom za pokretanje biznisa. Prvi je činjenica da je 1994. godine Estonija među prvim zemljama Evrope uvela flattax, jedinstvenu stopu oporezivanja i tako odriješila ruke onima koji dobro rade svoj posao. Drugi faktor koju Estoniju danas čini zemljom budućnosti jeste njeno jedinstveno e-upravljanje zbog čega slovi za  najatraktivniju zemlju za investiranje u Evropi – 2009. godine u ovoj zemlji je oboren Guinnesov rekord kada je riječ o vremenu potrebnom za registraciju firme – 18 minuta i 3 sekunde.

Članica Nadzornog odbora BH Telecoma Svetlana Cenić govorila je u intervjuu za Reforma.ba o trenutnom stanju BH Telecoma te perspektivama njegovog razvoja.

KADA BI BIH POKUŠALA PRAVITI CESTE PUTEM PARTICIPACIJE PRIVATNOG SEKTORA (KONCESIJA I SL.), RAZVIDNO JE DA SE NIKO NE BI JAVIO.

Centar za politike i upravljanje aktivno prati provođenje reformskih mjera na koje su se institucije vlasti obavezale u okviru aranžmana Bosne i Hercegovine sa Međunarodnim monetarnim fondom. Cilj nam je da na jednostavan i razumljiv način upoznamo građane BiH sa provođenjem mjera koje su ključne za ekonomski razvoj društva, smanjenje nezaposlenosti, te koje direktno utiču na kvalitet života građana.

Novo poskupljenje duhana i duhanskih prerađevina se bliži. Stoga je izuzetno važno podsjetiti se zašto je trenutna politika uvedena, te kakve je rezultate polučila. Pročitajte kako je uticala na javno zdravlje, a kako na ekonomiju u zemlji i da li su ciljevi porezne politike ispunjeni.

Insistirajući na tzv. „dekomodifikacionom rezultatu“ ili, kako se on uvriježeno prevodi, derobizaciji koja stoji za stepen zavisnosti  društvenog statusa pojedinca spram datog tržišnog stanja, Gøsta Esping-Andersen, autor Tri svijeta welfare kapitalizma (1990.), napravit će tipologiju svjetskih socijalnih politika. Kada je riječ o visokom stepenu dekomodifikacije, pri takvom su socijalne usluge neovisne od tržišta, pružaju se svima podjednako i potpuno su neovisne o individualnim dohocima i resursima. Pojednostavljeno, Esping-Andersen insistira na tome da se socijalne politike misle kao robne usluge – one se na tržištu prodaju i cirkuliraju kao i bilo koji drugi komoditet.

Kako do ekonomskog i društvenog razvoja

Tajkun, pljačka, otimačina, nezaposlenost, nepravda, to su asocijacije s kojim stanovnici BiH povezuju tržišnu ekonomiju. To je i razlog zbog kojeg Bosanci i Hercegovci preziru slobodno tržište i reforme. Ipak, san svakog stanovnika BiH je da živi u u slobodnoj zemlji i radi u nekom od slobodnih tržišta poput Austrije, Njemačke, Švedske ili Holandije. Te zemlje su asocijacija za poštenog privatnika, blagostanje, vrednovanje rada i socijalnu sigurnost i pravdu! Kako onda da je asocijacija na iste termine toliko različita kod kuće i tamo negdje daleko od doma?

Neke ekonomske lekcije iz prošlosti:

Iako bivše jugoslovenske zemlje nakon Titovog „ne“ Staljinu, nikada sebe nisu gledale kao dio Istočnog bloka, čini se da su, u ekonomskom smislu, najduže od svih bivših socijalističkih republika ostale „iza željezne zavjese“. Usporedba sa nekadašnjim planiranim ekonomijama koje su nakon pada Berlinskog zida poslije mučne tranzicije doživjele snažan razvoj može ponuditi neke važne pouke za Bosnu i Hercegovinu.

 

Jedna od ključnih stavki reformske agende u Bosni i Hercegovini jesu i nužne poreske reforme odnosno izmjene politika u poreskim opterećenjima rada. Preciznije, Sporazum za rast i zapošljavanje sugerira da se troškovi rada u BiH (FBiH) sa postojećih 41,5% moraju smanjiti na prihvatljivih 35%, prihvatljivih za tranzicijske ekonomije u evropskim okvirima.

Sjajno, usvojen je novi Zakon o radu, kao mali, ali prvi i izuzetno značajan korak u otvaranju reformskih paketa koji će navigirati ubrzani put Bosne i Hercegovine ka EU. Iako je donošenjem novog zakona Vlast u FBiH konačno započela reformski proces prijeko potreban posrnuloj bh. ekonomiji i njegovim usvajanjem napravila prekretnicu koju smo dugo čekali, novousvojeni ZoR nije svojom idealnom verzijom i svakako ga je potrebno mjenjati.

Reformske teme

Blog